„Ovo moje putovanje u vašu zemlju, je jedan stari san, dvadesetogodišnji… tačno prije 20 godina krenuo sam na moje prvo putovanje u Bosnu i Hercegovinu. Ranu, koja se otvorila u mom srcu, pokušao sam zaliječiti pišući. Za mene je to bilo neobično važno putovanje, koje se postavilo preko jednog imaginarija, godinama njegovanog kroz film i muziku, Bosna, Sarajevo, Na Drini ćuprija, Ivo Andrić, filmovi, velika sarajevska škola filma, mali svijet avangarde i multikulturalnosti među planinama koji sam volio, brutalna, neljudska ratna rana na stvarima i ljudima. Mnogi moji prijatelji su pomagali putem humanitarnih organizacija, ali ja nisam uspio doći tu. Došao sam samo u augustu 1997. i to putovanje me obilježilo zauvijek.“
„Oduvijek gajim posebna osjećanja prema Balkanu. Bilo je to kao neki svijet koji je vodio dijalog sa mojim djetinjstvom, jedan spekulativni svijet s one strane Jadranskog mora. Istovremeno, bosanskohercegovačka književnost i film dali su mi drugačiji uklon, osjećaj poštovanja prema mjestu porijekla moje porodice, Irpiniji, u južnoj Italiji. Počeo sam gledati drugačije na rituale u kojima sam učestvovao tokom mog djetinjstva, sedamdesetih godina.. na matrijarhalne likove, sa njihovim crnim maramama na glavi, na stare automobile, na muziku sa svadbenih proslava.“
„Postoje zajednički geografski pejsaži i jedna geografija duše. Zajedničke su pogrebne ornamentalije najstarijih grobova iz željeznog doba. Bile su to najvjerovatnije ilirske populacije, jer su isti predmeti pronađeni u Bosni. Posljednjih pet godina pravimo festival koji se zove „Sponz Fest“, i otvaramo ga uvijek u zoru koncertom jedne balkanske fanfare, kako bismo naglasili ovu bliskost duša.“
„Sa distance od dvadeset godina, svirati u Bosni i Hercegovini, ima jedno potpuno drugačije značenje, ali koje ne može zaboraviti na historiju. Historija ovog područja međutim, je mnogo starija i to je ona historija kojom je i moja muzika malo prožeta. Doći ćemo svirati muziku koja je sačinjena od mnogo stvari, tu je eho italijanske opere, swinga, mitološkog rocka, ruralnog folklora, mediteranskog dionizijskog krivotvorenja, ali i malo našeg turbofolka.“
Vinicio Capossela
