Ova stranica koristi tehničke (neophodne) i analitičke kolačiće.
Nastavkom pretraživanja prihvaćate korištenje kolačića.

Italija i Bosna i Hercegovina

Veze između Italije i Bosne i Hercegovine su duge i jake. Neki podaci i zanimljivosti o povijesti naših odnosa svjedoče o njihovoj dinamičnosti i bogatstvu.

Bosanska kraljica Katarina Vukčić Kosača (1424.-1478.), supruga Stjepana Tomaša, nakon prodora Osmanlija u kraljevstvo i atentata na tadašnjeg kralja Stjepana Tomaševića, sklonila se najprije u Ragusu (Dubrovnik), a potom u Rim gdje je dobila pomoć i gostoprimstvo Pape i poštovanje mještana te je neprestano podupirala oslobođenja domovine.

Nakon smrti 1478. pokopana je u crkvi Santa Maria in AraCoeli, gdje se i danas čuvaju njezini posmrtni ostaci.

 

 

Regina Vukčić Kosača_Santa Maria in AraCoeli

 

Tijekom osmanske vladavine na Balkanu odnosi su rasli i jačali. Iz Državnog arhiva Venecije, na primjer, nedavno su se ponovno pojavili dokumentarni dokazi o snažnoj vezi između Republike Venecije i predstavnika osmanskog carstva u Sarajevu: na primjer, u pismu iz 1625. godine dužd Venecije se obratio Murteza-paši u Sarajevu sa zahtjevom da se povećaju mogućnosti pristupa mletačkih trgovaca na bosanskohercegovačko tržište.

 

 

Prvo italijansko diplomatsko predstavništvo na području Bosne i Hercegovine datira iz 1862. kada je kralj Vittorio Emanuele II – samo godinu dana nakon osamostaljenja Kraljevine Italije – odlučio osnovati prvi generalni konzulat Kraljevine Italije u Sarajevu.

 

 

Za vrijeme habsburške vladavine Bosnom i Hercegovinom, zbog velike gladi, nekoliko zajednica iz Trentina je premješteno iz Carstva u bosanske pokrajine krajem 19. stoljeća. I danas u raznim krajevima Bosne i Hercegovine žive zajednice građana italijanskog porijekla, posebno onih iz Trentina, koje su dale veliki doprinos razvoju i rastu BiH.

 

 

I tijekom jugoslavenskog razdoblja veze između Italije i Bosne i Hercegovine ostale su jake. Posebno podsjećamo na povijesnu posjetu Sarajevu tadašnjeg predsjednika Republike Sandra Pertinija u oktobru 1979. Raif Dizdarević, prvi bošnjački predsjednik Predsjedništva Jugoslavije, priznao je da je bio dirnut jer su grupe mladih u znak prijateljstva uzvikivale “Živio Sandro”. “Mi smo u zemlji drevne kulture i civilizacije”, izjavio je tom prilikom Pertini.

 

 

Sukob devedesetih godina, usprkos svojoj tragičnosti, bio je element daljnjeg jačanja veza između Italije i Bosne i Hercegovine, a posebno između njihovih civilnih društava. Vrijedan spomena je poznati “marš 500”, nenasilna inicijativa italijanskih pacifista koji su iz Ankone otišli u Sarajevo kako bi osudili apsurdnost rata i demonstrirali za prekid sukoba. Slična inicijativa (“Mir sada”: “Pace adesso”) se održala i sljedeće godine, a u njoj su sudjelovali  mnogi aktivisti angažirani u inicijativama solidarnosti sa zajednicama diljem teritorija Bosne i Hercegovine.

Italija se angažirala u do tada nepoznatim oblicima i razmjerima, kroz humanitarne inicijative i aktivnosti vrlo širokog spektra. Prihvat bosansko-hercegovačkih izbjeglica bio je samo dio ove pomoći: i dan danas desetine djece svake godine odlaze u Italiju kroz programe prihvata koji su nastali tijekom sukoba devedesetih i nastavljeni tijekom godina kao oblik razmjene studenata i mladih. Istovremeno sve je veće učešće italijanskih studenata u razmjenama mladih u Bosni i Hercegovini.

Solidarnost je bila toliko široka da ju je bilo nužno sistematizirati u strukturirani sustav odnosa: radi se o poznatom „Atlasu“ decentralizirane suradnje između Italije i BiH koji je nastao devedesetih godina, a čiji se pozitivni učinci bilježe i danas, što dokazuje kontinuirano postojanje protokola o partnerstvu i bratimljenju između raznih italijanskih i bosanskohercegovačkih administrativnih struktura. Kao za primjer možemo uzeti suradnju između regije Pijemonte i Zeničko-dobojskog kantona, koja se formalizirala nedavno obnovljenim memorandumom o suradnji.

 

Osim suradnje, s vremenom su rasli i jačali politički i diplomatski odnosi. Prva posjeta italijanskog predsjednika  Bosni i Hercegovini je bila posjeta tadašnjeg predsjednika Republike Oscara Luigija Scalfara, u julu 1998.

 

 

Nakon toga, 2002., uslijedila je posjeta predsjednika Carla Azeglia Ciampija, koji je posjetio Mostar, gdje je položio prvi kamen za obnovu porušenog starog gradskog mosta (koji je obnovljen zahvaljujući velikom doprinosu međunarodnih donatora, a posebno Italije) i Sarajevo.

 

 

Posljednji posjet predsjednika Republike Italije Bosni i Hercegovini je bio u maju 2016. povodom Plenarnog sastanka Samita Procesa Brdo-Brioni koji je održan u Sarajevu: predsjednik Republike Sergio Mattarella tada se susreo s tročlanim Predsjedništvom BiH, italijanskim vojnim kontingentom u misiji EUFOR-a / Althea i posjetio je zbirku suvremene umjetnosti “ARS AEVI”, koja je oduvijek bila jedan od značajnijih izraza dinamične kulturne suradnje između Italije i Bosne i Hercegovine.

 

 

Tijekom godina česte su bile posjete na razini ministara vanjskih poslova. Italijanski ministar vanjskih poslova i međunarodne suradnje, Antonio Tajani, bio je u službenoj posjeti u Sarajevu zajedno sa svojim austrijskim kolegom u martu 2023., a ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Elmedin Konaković, otišao je sljedećeg mjeseca u Rim kako bi sudjelovao na summitu ministara vanjskih poslova zemalja Zapadnog Balkana u organizaciji italijanske vlade.

 

Bilateralni odnosi između Italije i Bosne i Hercegovine danas su bogati i dinamični, a karakteriziraju ih razmjene na svim razinama i u svim sektorima.