Ova stranica koristi tehničke, analitičke i kolačiće trećih strana.
Nastavkom pretraživanja prihvaćate korištenje kolačića.

Preferences cookies

Predstavljena knjiga posvećena Alexanderu Langeru

U Historijskom muzeju u Sarajevu održana je prezentacija knjige posvećene životu i misli Aleksandra Langera, koja je nastala na inicijativu istoimene Fondacije, sa sjedištem u Bolzanu, uz podršku italijanske ambasade. Izdata na lokalnom jeziku, knjiga ima za cilj da doprinese širenju znanja o Langeru u Bosni i Hercegovini (BiH), posebno među mladima.

Zastupnik u Evropskom parlamentu, pisac, novinar, ekolog, mirovni aktivista, južnotirolac kome je maternji jezik bio njemački, ali čija je priroda bila višestruka i multietnička, Langer je posljednji dio svog života posvetio miru u bivšoj Jugoslaviji, okrvavljenoj etničkom mržnjom koja je tragično pratila njen raspad. Neprekidni promoter projekata i inicijativa političke i građanske prirode, u pokušaju da favorizuje prekid sukoba u Bosni i Hercegovini, Langer je izvršio samoubistvo 3. jula 1995. godine kod Firence, emotivno shrvan teretom rata kojem se tada nije nazirao kraj. Nekoliko sedmica ranije grad Tuzla, za koji je bio veoma vezan, bio je poprište masakra koji ga je duboko potresao, u kojem su žrtve prije svega bili mladi ljudi.

Tokom prezentacije, Sabina Langer, Aleksandrova nećakinja i jedna od promotorki Fondacije, opisala je Langera kao “umjetnika suživota”, čvrstog zagovornika političke Evrope koja garantuje miran i aktivan suživot među evropskim narodima. Bio je sanjar, nastavila je, kojem, međutim, nije nedostajalo konkretnosti, što pokazuju brojne inicijative predstavljene Evropskom parlamentu. Gianni Tamino, koji je preuzeo dužnost Langera u Evropskom parlamentu 1995. nakon njegove smrti, objasnio je da nam knjiga omogućava da Langerovu misao shvatimo u cijelosti. Ono što se posebno ističe je „kultura mira“ shvaćena ne samo kao odsustvo sukoba među državama, već i kao skladan odnos s poštovanjem prema okolini. Čak i rat s prirodom, nasilno iskorištavanje njenih resursa, proizvodi razorne posljedice, primijetila je, a globalna klimatska kriza pokazuje punu relevantnost Langerove intuicije.

Ambasador Marco Di Ruzza, koji je napisao predgovor za ovu knjigu, podsjetio je na stalnu posvećenost Ambasade da poboljša i održi Langerov doprinos živim. Diplomatsko sjedište je imalo stimulativnu ulogu prema lokalnim vlastima da olakšaju posthumnu dodjelu zvanja počasnog građanina Sarajeva, koje mu je dodijeljeno prošle godine, a sada mu je isto priznanje odala i Tuzla. Partnerstvo sa “Langer fondacijom” stoga je u skladu sa opredjeljenjem za povećanje vidljivosti Langera u BiH, posebno prema novim generacijama, u kojima je njegov lik, također zbog činjenice da je Langer preminuo prije Dejtonskih sporazuma, paradoksalno rizikuje da ostane nepoznat.

Sa dalekovidnom vizijom, Langer, južnotirolac koji je govorio njemački jezik,ali koji je uvijek odbijao da se poistovjeti sa jezičkom zajednicom, bio je čvrsto protiv etničkih nacionalizama, plašeći se destabilizirajućih posljedica na cijelom Balkanu. Ovakvu kulturnu pozadinu, rekao je Di Ruzza, možemo naći i u manifestu “Evropa umire ili se ponovo rađa u Sarajevu”, u kojem je Langer, uprkos svom pacifističkom, katoličkom i ekološkom DNK-u, pozvao međunarodnu zajednicu na direktnu intervenciju u BiH. Apel koji je naišao na skepticizam mnogih njemu bliskih ljudi, koji se nisu libili da ga optuže za “izdaju” ili da je upao u zamku “krv zove krv”. U stvarnosti, Langer je jasno uvidio da će uporna inertnost međunarodne zajednice otvoriti put novim masakrima, uklanjajući svaku perspektivu da se prekine užasni i besmisleni rat. “Langer, zaključio je Di Ruzza, savršeno simbolizira tu izuzetnu rijeku solidarnosti koja je stigla u Bosnu i Hercegovinu iz naše zemlje kako bi pomogla stanovništvu iscrpljenom sukobom: posvećenost kojom je Italija platila visoku cijenu, kroz izgubljene živote svojih vojnika, saradnika, pacifista, novinara, itd. Međuetničke tenzije u Bosni i Hercegovini koje se još nisu smirile čine Langerovu misao izuzetno aktuelnom, čineći je „kompasom“ za one koji, na različite načine, doprinose procesima pomirenja u Bosni i Hercegovini. Složen, ali suštinski put za ovu zemlju da evoluira u moderno kosmopolitsko, multietničko i plurikulturno društvo, konačno projektovano ka stabilnoj budućnosti u evropskoj porodici. Upravo ona Bosna i Hercegovina o kojoj je Aleksandar sanjao“.