DAN ZRTAVA NESRECA NA RADU (60.GODISNJICA TRAGEDIJE U MARCINELLAMA) : PORUKA MINISTRA

Dragi sunarodnjaci,
Želim izraziti svoju najdublju sućut za godišnjicu tragedije u Marcinellama koja se dogodila 8.avgusta 1956. Od 2001. godine ovaj događaj je proglašen „Nacionalnim danom italijanskih žrtava nesreca na radu u svijetu.” Svake godine, dakle, naše misli okrenute su prema svim poginulim Italijana koji rade u inozemstvu.
Svijet migracije kroz hrabrost, genijalnost, odricanja, omogućio je u desetljećima susrete između ljudi, kultura, naroda kao koji danas dijele zajednički projekt integracije ” Evropu.
To je tragedija, koja je kostala života 262 rudara, medju kojima  136 Italijana, je uveliko pridonijela stvaranju europske svijesti. I to se dogodilo samo godinu dana prije potpisivanja ugovora o upstavljanju  Evropskih zajednica, koji ove godine slavi 60 godina postojanja.
Da je Europa ujedinjena dokazuje održavanje mira na kontinentu više od pola stoljeća, promicanje  razvoja svih zemalja koje su članice, a koji danas omogućuje da naša djeca putuju i žive u sve krajevima kontinenta u vrlo različitim uvjetima od onih u kojima su zivjeli rudari u Marcinellama.
Tragedija u Marcinellama  i danas nam daje snagu da radima na povezivanju i  podršci, kao što su zamislili utemeljitelji. Europa koja ima svoje porijeklo i sadržaj iz istinskom duhu bratstva među svojim narodima. Europa koja je u mogućnosti pružiti zajednički odgovor i jedinstven i koja ima sluha za velike opasnosti našeg vremena. Pozivam se osobito na kontinuirani protok očajnih imigranata koji sada, kao i tada, često postaju žrtve.
Marcinelle tragedija nas vodi na razmišljanje o temi rad u smislu njegove ljudske i socijalne dimenzije. Ne smijemo zaboraviti da je rad bez zaštite, ubija  narocito u utrobi zemlje. Moramo  ga braniti jer rad je sinonim za nadu za budućnost i nužan preduvjet za stvaranje porodice i individualni  rast pojedinca u odnosima sa zajednicom.
Dragi sunarodnjaci, naše misli su i ovom prilikom okrenute ka pionirima  naše emigracije i njihovim potomcima, ali i novim imigrantima, iako su mnogi od njih su vođeni istim željama i nadama. Kao Fabrizia, Marco i Gloria koje smo izgubili u Berlinu i Londonu, prve žrtve kukavičkih  terorističkih napada,koji su se možda mogli izbjeći.
Upuceni smo jednako na Italijane koji žive u inozemstvu, osobito u teškim situacijama, kao što je u Venezueli, pratimo pažljivo kako bi se olakšalo usvajanje rješenja za miran ishod krize sa kojom smo se suočili.
Mi smo ponosni na doprinos koji svi vi Italijani u svijetu dajete našoj zemlji. Tko je otisao i jos odlazi iz Italije doprinosi joj na mnogo različitih načina, dijalogu i jačanju odnosa sa drugim zemljama, doprinoseci najdubljim  vrijednostima i  na tako mnogo različitih načina.
S tom spoznajom vam upućujem iskrenu zahvalnost.