Prenosimo tekst intervjua ambasadorice castellani za portal Klix.ba:
1. Od kraja 2024. godine obavljate dužnost ambasadorice Italije u Bosni i Hercegovini. Iako je prošlo relativno malo vremena, već ste realizovali brojne aktivnosti. Ipak, zanima me: koliko se Vaše iskustvo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini razlikuje u odnosu na prethodne zadatke i šta biste istakli kao posebno značajno?
Ovo je moja prva dužnost kao ambasadorice Italije i upravo zato osjećam posebnu odgovornost i ponos što predstavljam svoju zemlju i to u tako značajnom kontekstu. Područje zapadnog Balkana tradicionalno ima veliku važnost za Italiju, a Italija je posvećena podršci procesu pristupanja zemalja ovog područja Evropskoj uniji, uvjerena da će to dovesti do veće stabilnosti, sigurnosti i ekonomskog prosperiteta za cijeli kontinent.
Moj cilj je dodatno unaprijediti već izvrsnu bilateralnu saradnju u brojnim sektorima – od političkog, ekonomskog i trgovinskog do kulturnog i drugih – u duhu tradicionalnog prijateljstva između naših naroda. Cilj naše misije u BiH je također podrška procesu međuetničkog pomirenja te sigurnosti i stabilnosti zemlje, između ostalog i kroz učešće u misiji EUFOR Althea. Italija učestvuje i u raznim multilateralnim formatima – od Evropske unije, preko Kvinta, Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, do grupe Prijatelja zapadnog Balkana – i u tim okvirima se zalaže za sigurnost, stabilnost, kao i za euroatlantski put BiH.
Na mojoj prvoj dužnosti, u New Delhiju, bavila sam se uglavnom promocijom kulture i razvojnim projektima saradnje; u Londonu sam obavljala dužnost konzula i bila sam prvenstveno posvećena pružanju usluga brojnim italijanskim državljanima koji žive u Velikoj Britaniji. Na kraju, u Ambasadi Italije u Izraelu bila sam zamjenica šefa misije, koordinirajući rad raznih ureda, nadgledajući inicijative kulturne i ekonomske diplomatije, kao i organizaciju institucionalnih posjeta. Posebnost diplomatske karijere upravo je u tome što nudi vrlo raznolik profesionalni put.
- Kada se govori o politici u Bosni i Hercegovini, glavna tema svakako ostaje djelovanje rukovodstva entiteta Republika Srpska i „borba“ institucija u provođenju zakona. Državni sud BiH jasno je zatražio hapšenje Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, ali do toga nije došlo. Smatrate li da su institucije pokazale hrabrost i koliko je realno očekivati dalju intervenciju međunarodne zajednice po tom pitanju?
Ono što se dešava od početka marta do danas s jedne strane je pokazalo poteškoće u provođenju zakona („law enforcement“), ali još značajnije – potvrdilo je otpornost i ukupnu stabilnost državnih institucija Bosne i Hercegovine: institucija koje su nastavile neprekidno da obavljaju svoje dužnosti. Političko-ustavna kriza koja je započela u februaru ostala je u okvirima političke debate i rješavana je kroz mehanizme predviđene zakonom. Činjenica da su predsjednik Dodik, predsjednik Stevandić i premijer Višković nedavno otišli u Tužilaštvo, te da je Sud BiH potom ukinuo naloge za njihovo hapšenje, čini se da potvrđuje ovu ocjenu.
Što se tiče intervencije međunarodne zajednice, svjedočili smo gotovo jednoglasnoj podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH. Sama misija EUFOR-a je u martu aktivirala svoje rezerve – što je svakako bila vrlo jasna poruka u jednom posebno osjetljivom trenutku. Konačno, Visoki predstavnik je proteklih dana intervenisao, između ostalog, kako bi osigurao tzv. „paket za integritet izbora“ – vrlo važan cilj koji treba garantovati transparentnost narednih političkih izbora.
- Hoće li Italija posegnuti za mehanizmom sankcija u vezi s postupcima Milorada Dodika i drugih? Kakvo je Vaše mišljenje o toj vrsti “kazne”?
Ne smatram da se sankcije trebaju posmatrati kao „kazna“. Kao što često ističe i Evropska unija, sankcije su preventivni, a ne represivni instrument: njihov cilj je da podstaknu promjenu politike i ponašanja onih na koje se odnose.
Postoje i drugi mehanizmi: na primjer, neki projekti finansirani kroz Investicioni okvir za Zapadni Balkan (WBIF) u Republici Srpskoj nedavno su suspendovani. Ni u ovom slučaju nije cilj bio da se kazne građani, već da se pošalje poruka i ohrabri promjena.
Opšta nada je da se rješenje tekuće političko-ustavne krize može prvenstveno postići korištenjem tzv. „unutrašnjih mehanizama“, iako se u potpunosti prepoznaje složenost institucionalne arhitekture BiH i njenih odlučivanja.
- Ključ saradnje među svim državama svakako je ekonomija, a Italija i Bosna i Hercegovina već godinama ostvaruju odlične rezultate na tom polju kroz brojne projekte i organizacije. Gdje vidite najveći prostor za unapređenje? Postoji li još prostora da saradnja postane strateška u određenim sektorima i šta je potrebno da bi se taj cilj postigao?
Na ekonomskom planu, bilateralni odnosi nikada nisu bili bolji. Tokom 2024. godine Italija je bila drugi trgovinski partner Bosne i Hercegovine, odmah nakon Njemačke, osmi investitor u zemlji, te se ponovo potvrdila kao prva zemlja po izvozu ka BiH. U 2025. godini Italija je bila i zemlja partner Međunarodnog sajma privrede u Mostaru, jednog od najvažnijih sajmova u regiji. Sve u svemu, može se reći da italijanske kompanije rade odličan posao.
Kao sektore s najviše potencijala izdvojila bih cirkularnu ekonomiju i energetsku tranziciju, kao i oblast agri-tech-a i prehrambene industrije. Turizam takođe bilježi značajan porast u oba smjera, uz pomoć novih avionskih ruta između Italije i BiH.
Po mom mišljenju i dalje postoji prostor za unapređenje, a institucije koje se time bave – poput Ambasade Italije i Agencije ICE (Italijanska agencija za promociju i internacionalizaciju preduzeća) – mogu dodatno podržati i podstaknuti taj cilj. Djelimično se to već dešava: mislim na Udruženje italijanskih preduzeća u BiH, osnovano 2021. godine, koje će uskoro prerasti u pravu Privrednu komoru; zatim na Sporazum o ekonomskoj saradnji potpisan 2024. godine između dvije zemlje, koji otvara nove mogućnosti; i na kraju, na dva italijanska finansijska aktera koji su nedavno otvorili kancelarije na Balkanu: riječ je o Cassa Depositi e Prestiti i SIMEST-u, dvije državne kompanije specijalizovane za finansijsku podršku internacionalizaciji italijanskih preduzeća.
Dakle, put je zacrtan – sada ga treba u potpunosti iskoristiti.
- Italija i vlada predvođena Giorgia-om Meloni snažno podržavaju put zemalja zapadnog Balkana ka EU. Međutim, očigledno je da postoje određene razlike između Brisela i Rima kada je riječ o pristupu koji treba usvojiti. Države se predugo zadržavaju u poziciji „statusa quo“, dok se prema drugima, poput Ukrajine, Moldavije ili Gruzije, „zažmiri na jedno oko“ kada je riječ o određenim problemima?
Proširenje EU ima dvije dimenzije: s jedne strane, to je proces gotovo ustavne prirode, snažno zasnovan na zaslugama; s druge strane, proširenje je i geopolitički instrument. Kao takvo, ono je osnovni resurs na koji se EU može osloniti kako bi stabilizovala svoje susjedstvo. Ne vjerujem da postoje dupli standardi, iako nije uvijek lako uskladiti ove dvije dimenzije. Italija, kao zemlja osnivačica EU, daje svoj doprinos unutar ovog složenog i dijalektičkog procesa, oslanjajući se na svoju ulogu i tradiciju.
Kao što često ističe potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova, g. Tajani, pristupanje zapadnog Balkana – i BiH – Evropskoj uniji ne predstavlja puko „proširenje“; naprotiv, to je ponovno ujedinjenje evropskog kontinenta koji je predugo bio vještački podijeljen. Tako je, na primjer, Italija u okviru neformalne grupe „Prijatelji zapadnog Balkana“ nedavno iznijela prijedlog za ubrzanje pristupanja zemalja kandidata EU, koji se temelji na postepenoj integraciji i pojednostavljenju procesa.
- Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini prirodno je povezan s Italijom zahvaljujući prisustvu italijanskih banaka. Kako ocjenjujete poziciju italijanskih banaka u BiH i uprkos trenutnom tržištu vidite li prostor za dalji razvoj?
Dvije glavne italijanske banke prisutne u BiH – UniCredit i Intesa Sanpaolo – predstavljaju stub finansijske stabilnosti u Bosni i Hercegovini. Ali ne samo to: one su i pokretači modernizacije; dovoljno je spomenuti brojne projekte u oblasti „environment-social-governance“ (ESG) koji su već u toku ili u pripremi.
Smatram da i u ovom segmentu postoji prostor za dalji razvoj. Iz ekonomske perspektive, kako u trgovinskom smislu, tako i kada je riječ o investicijama, BiH nudi niz zanimljivih prilika. I s obzirom na međunarodni nivo naših banaka, uvjerena sam da će te prilike biti prepoznate i iskorištene.
- Italijanska ambasada posvećuje veliku pažnju promociji kulture. Koliki je nivo interesovanja građana BiH za italijansku kulturu i koji elementi se u tom kontekstu najviše izdvajaju?
Od mog dolaska u BiH uvjerila sam se da je interesovanje za italijansku kulturu široko rasprostranjeno, bez obzira na mjesto stanovanja ili starosnu dob: i to je svakako jedna vrlo zanimljiva posebnost. Ne mislim samo na „visoku kulturu“, već na iskreno uključivanje i autentičnu simpatiju prema različitim aspektima italijanskog identiteta i našem jeziku. Da navedem jedan primjer koji se možda može učiniti banalnim, ali me zaista iznenadio – to je prisutnost italijanskih pjesama u BiH. Takođe, nije potrebno ni naglašavati s koliko poštovanja i divljenja ovdje dočekuju velika imena italijanske kulture. Gotovo da je suvišno govoriti o jednoglasnom oduševljenju italijanskom kuhinjom.
Sve to pruža našoj Ambasadi ogroman prostor za kulturno djelovanje. Kultura govori univerzalnim jezikom i obraća se svima; u tom smislu, italijanska kultura može biti ne samo sredstvo promocije Sistema Italija, već – što je posebno značajno u BiH – instrument koji doprinosi međuetničkom pomirenju i promociji zajedničkih evropskih vrijednosti.
Ovdje bih istakla samo jedan primjer: budući Muzej savremene umjetnosti u Sarajevu „Ars Aevi“, čiji je projekat izradio slavni arhitekta Renzo Piano, a koji je nastao tokom opsade Sarajeva zahvaljujući donacijama umjetničkih djela iz italijanskih galerija i koji uživa finansijsku podršku italijanske vlade. Nadam se da će izgradnja Muzeja uskoro početi, kako bi se stvorio jedan otvoreni, dinamični i inkluzivni umjetnički prostor, te simbol Bosne i Hercegovine kao kosmopolitske i multietničke zemlje, čvrsto usmjerene ka zajedničkoj evropskoj kući.
- Dugo ste radili i u Azji. Koje pozitivne aspekte koje ste uočili u zemljama Dalekog Istoka bi bilo moguće primijeniti u Evropi, na Balkanu, a posebno u Bosni i Hercegovini?
U zemljama Dalekog Istoka, posebno onima s visoko razvijenim ekonomijama, mogu se prepoznati brojni pozitivni elementi koji bi se mogli primijeniti i valorizovati u Evropi. Jedan od najvažnijih jeste radna kultura zasnovana na disciplini, strogoći i osjećaju kolektivne odgovornosti. Visok nivo tehničkog i naučnog obrazovanja stvara visoko kvalifikovanu radnu snagu, koja je ključni pokretač inovacija i rasta.
Meritokratija, koja karakteriše mnoge azijske društvene sisteme, dodatno podstiče snažnu društvenu mobilnost. Takođe, široka primjena digitalnih tehnologija doprinijela je stvaranju dinamičnih, ka budućnosti orijentisanih društava, u kojima su inovacije i preduzetnički duh snažno podstaknuti – sve to bez odricanja od drevnih tradicija.
- Dio Vaše karijere odvijao se i na Bliskom istoku, posebno u Tel Avivu. Koliko Vas je to iskustvo promijenilo i koliko su Vas lično pogodili nedavni događaji u toj regiji?
Iskustvo u Tel Avivu bilo je ključna etapa, kako na ličnom tako i na profesionalnom planu. Datum 7. oktobar 2023. predstavljao je prekretnicu, a ni Ambasada Italije, kao ni druge ambasade, nije ostala pošteđena posljedica tog događaja – bilo da se radilo o neophodnim aktivnostima pružanja pomoći italijanskim državljanima pogođenim napadom, repatrijaciji onih koji su se privremeno nalazili u zemlji, ili kasnijim inicijativama italijanske vlade da pruži pomoć stanovništvu Gaze. Sve te aktivnosti odvijale su se u vrlo složenom okruženju, zbog ozbiljno pogoršane sigurnosne situacije.
Sa ljudske strane, jedno od glavnih životnih učenja jeste neprocjenjiva vrijednost mira – bez ikakve retorike: tek kada se izgubi, shvatimo koliko je mir krhak i dragocjen. Drugo ključno učenje odnosi se na granice diplomatije: kada nestane dijaloga, posljedice mogu biti tragične. Rat je, u suštini, poraz riječi. U sukobu često prestajemo da u drugome prepoznajemo ljudsko biće – i njegovu bol – kao ravnopravnu sopstvenoj. Patnja se tada hijerarhizuje, negira ili instrumentalizuje, čime se razara sama osnova univerzalne etike.
Iako se ratovi često predstavljaju kao geopolitički događaji velikih razmjera i tema za svakodnevne debate, oni se u stvarnosti manifestuju kroz konkretne i razorne posljedice po svakodnevni život ljudi: svaki sukob je, u krajnjoj liniji, zbir neizmjernih individualnih boli. Upravo iz tog saznanja mora proisteći dublja i zajednička posvećenost prevenciji sukoba, zaštiti ljudskog dostojanstva i izgradnji pravednog i trajnog mira.
- Koji su ciljevi Ambasade u narednom periodu i na koje ćete oblasti najviše usmjeriti svoj rad?
Naravno, nastavićemo da pratimo razvoj političko-ustavne krize s nadom da će se riješiti konstruktivno i u što kraćem roku. To je važno i u kontekstu preuzimanja komande nad Misijom EUFOR Althea od strane Italije 2026. godine. Takođe se nadam da će uskoro biti pokrenute reforme neophodne za nastavak puta ka Evropskoj uniji, uključujući usvajanje preostala dva zakona (o sudovima i o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću) te imenovanje glavnog pregovarača.
Radit ćemo i dalje, unutar grupe Prijatelja Zapadnog Balkana, kako bismo podržali BiH da iskoristi mogućnosti koje pruža Plan rasta EU: potrebno je da BiH što prije predstavi svoj Plan reformi, kako ne bi izgubila sredstva namijenjena njoj. Nastavićemo i da podržavamo partnerstva i inicijative koje prate institucije BiH u usklađivanju sa pravnom stečevinom EU (acquis communautaire).
Na bilateralnom planu, jedan od glavnih ciljeva jeste jačanje ekonomskih odnosa, kroz „diplomatiju rasta“ koja se prilagođava novim globalnim izazovima. Pripremamo i nekoliko inicijativa promocije Sistema Italija u BiH za drugu polovinu godine, kao što je „Sedmica italijanske kuhinje“.
U domenu „sportske diplomatije“, uoči Zimskih olimpijskih igara u Milanu i Cortini 2026. godine, radimo na inicijativi koja bi podsjetila na Olimpijadu u Sarajevu 1984. godine. Planiramo i niz kulturnih inicijativa za promociju italijanske kulture i jezika, uključujući tradicionalni festival italijanskog filma koji će se krajem godine održati u više gradova BiH.
Posebno me raduje najava da će poznati italijanski reditelj Paolo Sorrentino biti gost narednog Sarajevo Film Festivala – zahvaljujem organizatorima na tome. Nadam se i da ćemo uskoro potpisati sporazum – koji je trenutno u fazi pregovora – o otvaranju Italijanskog instituta za kulturu u Sarajevu, što bi nam omogućilo znatno širenje naše kulturne ponude u BiH.
Na kraju, nastavićemo da pratimo i podržavamo projekte razvojne saradnje koji su u toku, posebno u oblastima kao što su održivi turizam, biodiverzitet, međuetnički dijalog i upravljanje migracijama.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/ambasadorica-italije-sarah-eti-castellani-odnosi-s-bih-nikada-nisu-bili-bolji-jedan-primjer-me-zaista-iznenadio/250802014
