Na današnji dan, 1946. godine, italijanski narod je odlučio da Italija treba postati Republika.
To je bio prvi put da je, nakon vijekova zajedničkog jezika i kulture ali uz vrlo fragmentiran politički život, cijela Italija ponovo došla pod zajednički državni okvir i, u isto vrijeme, to učinila na demokratski način, prvim univerzalni glasom u cijeloj zemlji.
Nema sumnje da Italija, kao zajednički kulturni entitet, odavno postoji, ali ovo je bez presedana bio ključni korak i početak Republike Italije.
Ovaj rezultat nije postignut slučajno i do njega se nije došlo na lak način.
Tada je Italija bila devastirana ratom, ratom čijem početku je i sama Italija kumovala, a zatim je pretrpila i žestok građanski rat.
Ožiljci tog građanskog rata ostali su otvoreni dugo, što je dovelo i do vrlo sporog procesa zarastanja. Ipak, u osnovi je postojalo ubjeđenje da se preporod i napredak mogu postići kroz obnovu povjerenja, radi oblikovanja nove Italije.
“Gledati šire” da bi se nadišle podjele bila je najvažnija politička odluka u poslijeratnoj Italiji i dovela je do toga da je zemlja postala EEZ-a i da bude domaćin potpisivanja EK ugovora u Rimu, prije 60 godina.
Italija, nakon što je iskusila strahotu izazivanja rata i ratnih patnji, svjesna je i teškoće i potrebe za pomirenjem.
Ovo iskustvo, istovremeno i italijansko i evropsko, prilično je aktuelno i zvuči vrlo hitno i poznato narodima ovog dijela Evrope, a u prvom redu Bosne i Hercegovine.
Sa ovim zajedničkim iskustvom Italija i Italijani gledaju na BiH i žele da budu ukorak sa njenim društvom i njenim građanima.
Italija je ponosna što će biti domaćin Samita u Trstu, narednog 12. jula, u okviru Berlinskog procesa. Samit će okupiti šefove država i vlada, ministre prometa i ministre ekonomije ovog dijela Europe, kao važan iskorak ka daljoj zajedničkoj saradnji. Svi znamo da je to složeno i delikatno. Ipak, to je jedini put ka zajedničkom rastu, miru i prosperitetu, otvoren prema susjedima i onima koji ovu regiju vide kao most za veće razmjene, u interesu svih.
Drago mi je da će se Samit održati u Trstu, gradu koji je simbol susreta civilizacija, koje su podijeljene na početku Hladnog rata, a ipak mjesto susreta zajedničke istorije.
U ovom dijelu Europe, kao što mnogi od vas znaju, do prije ne tako mnogo godina na ulicama se skandiralo “Trst je naš!”, “Trst je naš!”, što je pripadalo klimi hladnog rata.
Danas mi je drago da kažem da svi možemo reći zajedno “Trst je naš”, jer zahvaljujući EU, Italiji i razvoju u regionu, način na koji se shvata termin “naš” se promijenio i postao širi.
Naravno, do nas je i do lidera u regionu da tumače pojam “naš”, kao način da se misli o zajedničkoj budućnosti.
Veliki bosanskohercegovački pisac, koji je umro ove godine, Predrag Matvejević, napravio je vrlo zanimljiva razmišljanja o značenju pripadnosti i o pripadnosti svih nas zajedničkoj baštini Mediterana i kontinentalne Europe.
Prije svega, Matvejević nas je naučio da se o identitetu treba i pitati i da ga se treba tumačiti, koristi ga ali ne zloupotrebljavati, i to za izgradnju, a ne za podjele.
On je također u službi višeg, zajedničkog identiteta koji je toliko Italijana, koji rade za međunarodne organizacije, nevladine organizacije, vojsku, ali i novinari, umjetnici, pjesnici i izvođači, izabralo da dođu i da rade ovdje. Neki od njih, u najmračnijim trenucima, izgubili su svoje živote.
To je ta obaveza da se gradi i dijeli, koju je danas ovamo donio Maestro Michelangelo Pistoletto, koji je realizirao svoj “Treći raj” u Sarajevu, uz pomoć 400 studenata iz cijele zemlje. To je simbol koji povezuje zemlju do beskonačnosti i prekraja budućnosti. Hvala Maestro, za ovaj dar koji ste donijeli u Bosnu i Hercegovinu!
Onda, pogledajmo zajedno u budućnost, bez čekanja da budućnost odlučuje umjesto nas, ali raditi na način da nam budućnost može donijeti plodove onoga što smo posijali danas: Italija i italijanski narod, narodi Europe su sa vama!
