Ova stranica koristi cookie da bi ti ponudila bolje iskustvo. Nastavljajući surfanje prihvataš korištenje cookie s naše strane OK

Vrijeme za novi model

Datum:

17/12/2020


Vrijeme za novi model

golf ii bih gallery dim orig2

 

(English below)

 

 

Ovih dana rasprave o Daytonu vode se širom svijeta, jer je 25. godišnjica vrijeme za razmišljanje i o prošlosti i o budućnosti.

Većina komentara koncentrira se na jedno pitanje koje se ponavlja: je li Dayton bio primirje ili mirovni spotazum? To neizbježno poziva na analizu političkih motiva i istraživanje snaga koje još uvijek oblikuju njegovo provođenje.

Međutim, moguće je i drugo gledište. Većina razgovora o Daytonu zapravo se fokusira na Aneks IV, to jest Ustav. Danas su svi ustavi utemeljeni na nekom političkom sporazumu, ali oni su i krajnji temelj unutrašnjeg zakona i prava građana. Dakle, oni zaslužuju objektivnu pravnu ocjenu, nešto što je često iznenađujuće ograničeno kada se analizira Daytonski ustav.

Onda glavno pitanje postaje: koliko je pravnog projekta Daytona postignuto i u kakvoj interakciji ovaj Ustav može biti s procesom EU, što je ogroman test za bilo koju državu članicu?

Za početak je dobro poznato da je Dayton konceptom konstitutivnih naroda uspostavio određenu ravnotežu između individualnih i kolektivnih prava. To je dovelo do različitih gledišta, ali prvobitni koncept je bio da se svi trebaju jednako tretirati svugdje u zemlji. Kada su u pitanju „Ostali“, svi znamo da u skladu s Europskom konvencijom o ljudskim pravima, kako je navedeno u presudi Sejdić-Finci, diskriminacija nad njima mora biti okončana. Na kraju, presuda zapravo kaže da institucije moraju prema svima postupati jednako, bez obzira na nečiju pripadnost ili nedostatak iste. To još uvijek treba postići.

Druga važna stvar je da BiH još uvijek nije stvorila jedinstveno unutrašnje tržište s punom slobodom kretanja ljudi, robe, kapitala i usluga, iako je to jasno spomenuto u Daytonu (čl. I.4). Ako bi BiH sutra ušla u EU, bila bi dužna jednako postupati sa svim ostalim kompanijama i proizvodima iz EU, na osnovu pariteta i uzajamnog priznavanja. Zašto onda ne počnemo primjenjivati uzajamno priznavanje i paritet i unutar zemlje? Uzajamno priznavanje, unutarnje i vanjsko, trebalo bi se temeljiti na usklađivanju sa standardima EU.

Treća stvar je da je za članstvo u EU potrebna važna sposobnost bilo koje države članice da prilično brzo razradi zajedničke stavove i doprinese procesu donošenja odluka na nivou EU. Zakonodavstvo EU toliko je veliko da zahtijeva puno stručnosti na svim nivoima vlasti. Trenutno se oko polovina odluka talijanskog parlamenta i vlade odnosi na provođenje ili pregovaranje o zakonu EU. Sposobnost interakcije u pravom trenutku i na pravi način vrlo je važna, jer kada se jednom donese odluka na nivou EU, države članice dužne su je izvršiti.

To dovodi do važnog pitanja: kako osigurati da se i Daytonski ustav, kao i svi ustavi, mogu ažurirati na način koji zadržava političku stabilnost, a istovremeno omogućava suočavanje s novim izazovima iz svijeta koji svakodnevno postaje sve složeniji?

Vjerujem da odgovor leži u konceptu „supsidijarnosti“ u srcu zakona EU. Ovaj princip predviđa da bi niži nivoi vlasti trebali biti prvi regulatori u većini sektora, osim ako efikasnost ili rezultat intervencije višeg nivoa vlasti ne donose bolje i poželjnije rezultate. To znači da su unutar svake države lokalne vlasti prvi odgovor na lokalna pitanja, dok državni nivo intervenira kada lokalne ili regionalne vlasti ne mogu upravljati svime. Istodobno, pravo EU intervenira kada pitanja ne mogu riješiti same države članice, prije svega za sve u vezi s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta.

Ovaj višedimenzionalni pristup dobro bi poslužio BiH. Veća saradnja na državnom nivou ne podrazumijeva centralizaciju, već bolju i bržu razmjenu informacija, tražeći jedinstvenu poziciju uz prepoznavanje lokalnih potreba. Italija je 2001. godine izmijenila svoj Ustav kako bi prepoznao koncept supsidijarnosti. Slične promjene dešavaju se širom EU kada je to potrebno. BiH bi mogla učiniti isto, a njen parlament može usvojiti reforme sa dvotrećinskom većinom, što je apsolutno moguće sa zajedničkim pogledom na budućnost zemlje u EU.

Važno je da rasprava započne i da se odvija u cijelom društvu, kao i u Parlamentu. Promjena je potrebna. Pokušaj suočavanja sa svim današnjim problemima koristeći pravne instrumente prošlog stoljeća ograničava uspjeh vlade i društva. Golf II je bio čvrst, izdržljiv automobil i u teoriji i dalje može efikasno raditi. Ipak, vrijeme je da se redizajnira, a na Parlamentu BiH i građanima je da to učine.

Kako bi doprinijelo raspravi, talijansko Ministarstvo vanjskih poslova organiziralo je online konferenciju pod nazivom „Dvadeset pet godina kasnije: Dejtonski sporazum i evropski put Bosne i Hercegovine“,  18. decembra 2020., koju moùete pogledati na Facebook stranici ambasade Italije u BiH, ItalzinBiH (https://www.facebook.com/ItalyinBiH/videos/146258930331098)

To je prvi korak za nešto vrlo važno, što je u srcu i EU i BiH.

-------------------------------------

Time for a New Model

 

These days discussions on Dayton are taking place around the world, since the 25th anniversary is a time for reflection on both the past and the future.

Most of the comments concentrate on one recurring question: was Dayton an armistice or a peace treaty? This inevitably invites to an analysis of the political motives and to explore the forces that still shape its enforcement.

However also another point of view is possible. Most of the talks about Dayton actually focus on Annex IV, that is the Constitution. Now, all Constitutions are based on some political agreement, but they also are the ultimate foundation of internal law and citizens’ rights. So they deserve an objective legal appraisal, something that is often surprisingly limited when analyzing the Dayton constitution.

The main question then becomes: how much of the legal project of Dayton has been achieved and how can this Constitution interact with the EU process, which is a huge test for any member State?

For a start, it is well known that Dayton, with the concept of constituent peoples, has framed a certain equilibrium between individual and collective rights. This has given rise to differing views, but the original concept was that everybody should be treated equally everywhere in the country. When “Others” are concerned, we all know that in line with the European Convention of Human Rights, as stated in the Sejdic-Finci judgement, discrimination against them must be ended. What the judgement really says, after all, is that institutions must treat everybody equally, regardless of one’s affiliation, or lack thereof. That still needs to be achieved.

A second important point is that BiH has not yet created a unified internal market with full freedom of movement of people, goods, capital and services, although that is clearly mentioned by Dayton (art. I.4). If BiH entered the EU tomorrow, it would be obliged to treat all other EU companies and products equally, on the basis of parity and mutual recognition. Then, why not start applying mutual recognition and parity also inside the country? Mutual recognition, internal and external, should be based on the alignment with EU standards.

The third point is that being part of the EU requires an important ability from any member State to elaborate common positions rather quickly, to contribute to the decision making process at the EU level. EU legislation is so vast that requires lots of expertise at all level of governments. Currently about half of all the decisions of the Italian Parliament and government are related to the enforcement or negotiation of EU law. The ability to interact at the right moment and in the right way is very important, since once a decision is taken at the EU level, member States are obliged to enforce it.

This leads to an important question: how to make sure that the Dayton constitution, like all constitutions, can be updated in a way that keeps political stability, yet allowing to meet new challenges from a world that becomes more complex every day?

The answer, I believe, lies in the concept of “subsidiarity” at the heart of EU law. This principle provides that lower levels of government should be the first regulators in most sectors, unless the efficiency or result from the intervention of a higher level of government brings better and more desirable results. This means that inside each country local authorities are the first responders to local issues, while the State level intervenes when local or regional authorities alone cannot manage everything. At the same time, EU law intervenes when issues cannot be settled by Member states alone, first of all for everything related to the functioning of the single market.

This multi-dimensional approach would serve BiH well. More cooperation at State level does not imply centralization, but better and faster exchange of information, looking for a unified position while recognizing local needs. Italy amended its Constitution in 2001 to recognize the subsidiarity concept. Similar changes take place across the EU when needed. BiH could to the same and its Parliament can adopt reforms with a two third majority, which is absolutely possible with a shared view about the EU future for the country.

What matters is that the debate starts and that it takes place across society as well as in Parliament. Change is needed. Trying to face all of today’s problems with the legal instruments of the last century limits the success of government and society. The Golf II was a sturdy, durable car and in theory it can still work effectively. Yet, it is time to redesign it and it is up to the BiH Parliament and citizens to do that.

In order to contribute to the debate, the Italian Ministry of Foreign Affairs and International Cooperation organized an online conference on "Twenty-five years later: the Dayton agreements and the EU road to Bosnia and Herzegovina", on 18 December 2020, which is now available on the Facebook page of the Italian Embassy in Sarajevo, ItalyinBiH (https://www.facebook.com/ItalyinBiH/videos/146258930331098).

It is a first step, for something very important, at the heart of both the EU and BiH

 

To stimulate the debate,

 


889